do nekog drugog puta, a do tada mi budite:
* lijepi
* pametni
* iskreni
* nepobjedivi
* optimistični
* sretni
* hrabri
* dobronamjerni
* ljudi sa svojim stavom
* zaljubljeni
* nemojte biti zlobni i opaki u svojim komentarima, ipak smo svi samo ljudi...

svima onima koji su me komentirali i pratili moje pisanje dajem vam ovaj buketić od srca:



javit ću vam se ja s drugog bloga... znat ćete me prepoznati... a ovo će uvijek biti moje drago mjesto koje ću možda jednom doći ponovo posjetiti. bilo mi je jako lijepo družiti se s vama, čitati vaše komentare, postove... ali eto svemu dođe kraj... nakon godine i pol došlo je to vrijeme.

samo mi budite onakvi kakvi jeste. puno se smijte, ostvarujte svoje ciljeve pritom pazeći da ne povrijedite druge... ponekad me se i sjetite...

šaljem vam veliki zagrljaj prijateljstva.

doviđenja (ne zbogom) svima.

Ne, neda mi se učiti...
Pogled mi je pao na albume sa slikama... Slikama iz mog školovanja... od prvog do osmog razreda...
Slike s:
* izleta
* folklora
* plesne grupe
* našeg maturalca
* dočeka novih godina
* rođendana...

Same od sebe suze su potekle, kad sam ih gledala... To su bila bezbrižna vremena, kad se nismo oko ničeg važnog brinuli, kad smo bili kao jedno, živjeli smo za igre, ples, rođendane, čage, petke (skupljali smo se u parkiću, na našem mjestu), prve ljubavi, zaljubljivanja, složnosti...

A, sad: druga priča... Ni ne družimo se više, poneki ni ne pozdrave, nema više te složnosti, kako smo mislili neraskidivog prijateljstva... ostala su samo lijepa sjećanja, koja brišu ružna... s nadom da je smijeh jedini lijek i u takvim trenucima.
dok ovo pišem lagano pjevušim:

Nakon duga tri mjeseca, ponovo bijah u Lici. Baš sam se jako veselila odlasku jer sam:
* zapalila svijeće na groblju
* vozila sam 14 km:) iako još nisam položila, čak su moji predragi mami i tati bili jako zadovoljni i nisu bili ukočeni i prestrašeni, nego onako cool:) vojim vas dragi moji:)
* puuuno sam slikala – fotografirala
* odmorila sam se
* udisala punim plućima svjež i čist zrak

Stvarno mi je trebao odmor... jedva čekam produženi vikend da se konačno malo odmorim i pošteno naspavam.

Evo malo slikica, nadam se da će vam se jako svidjeti:)

Mala napomena:
malo smo palili po Lici, tako da se nemojte začuditi otkud tolika vatra i dim:)

siromašno drveće:


malo jesenskog krajolika:


zlatno lišće:


oko kuće:


put do tatine kuće:


malo vatre:


mala žaba:


i šećer na kraju, JA:), eto napokon i ja objavih svoju slikicu:) baš sam lijepa, jel' da? amaris ovo je zbog tebe.
btw. na toj slici kalam vodu.

ne, fakat ne mogu više, ne mogu, ne mogu, ne mogu...
pokušavam ostati pozitiva ne misliti na gluposti, ali non posso...
nad mojim životom se nadvio oblak tame na kojem se sprema oluja...



ne mogu više u školu, ne mogu više učiti, pisati hrpu testova, ne, ne, ne, ne... a tek je kao početak...
ubijaju nas s maturom, radnjom...
još me muče neke druge stvari, pojavile su se one za koje sam mislila da su završene.
kad te krene onda te krene, a kad ne... onda se cijeli svijet uroti protiv tebe.

vjerujem da će sve biti jednog dana bolje. jednog dana... da hoće, jednog dana. i sunce će se pojaviti i svojim toplim zrakama zacijeliti sve rane na meni.

svima.

Tako sam se veslila kad sam pročitala na netu da SEAL dolazi u Zg da će održati koncert u dvorani Dražena Petrovića. bila sam tako sretna jer napokon on dolazi. volim ga jer mi jako lijepo pjeva, crnac je (obožavam crnce), ima jako lijepe pjesme... da ne nabrajam više.
a i Natalie nastupa prije njega, a nju isto volim jer ima predivan glas i slušam ju.
Kad ono koncert je 22. 10. tj. u NEDJELJU!!! a ja u ponedjeljak imam 3 testa, ujutro školu, posjet zubaru i vožnju.
a, neeeeeeee...
baš sam se veslila dobrom provodu jer je sa mnom trebala ići i moja Ika, veselila sam se dobrim fotkama snimljenim moji fotićem, dobroj svirci na kvalitetnom razglasu...
a kad ono sve palo u vodu...

eto, ovaj vikend ostajem doma uz knjige, skripte, ma ostajem da učim... a neću. neću. neću.
hoću na koncert.

ne volim školu!!!!!!!!!!!!!
uživajte mi svi ovaj vikend i lijepo se provedite i zabavite.

od mene.

MATURALAC:
a, što da vam kažem. Svi koji ste bili znate da vam ne može biti loše. Mada sam ja sumnjala u cijeli taj maturalac , ali eto, ispao je da bolje nije moglo.
Bilo mi je:
* predivno
* fenomenalno
* odlično
* uzbudljivo
* zbližili smo se
* upoznala bolje neke osobe iz razreda
* istrošila sam se (vratila sam se kući s 200 kruna, bijah rastrošna djevojka, ali preživjela sam)
* donijela sam kući puuuuno lijepih stvari
* upoznala puno novih ljudi, razmijenili smo mailove , ali od svih uzeh broj, ali od nekoga ne , ali dobro, preživjet ću ja to.
* snimila hrpu slika
* 10 sati snimke na DVD-u...

ma, bilo je odlično, bijaše mi žao što nismo bili još bar 3-4 dana, ali to treba definitivno ponoviti. živjela


ZUBI:

Za početak jedan s bijelim i zdravim zubima.
Tko se još stomatologa i doktora boji još* jaaa... , ah eto, bojim se. kad sam kod njih ponašam se kao da imam 5 godina, ma djeca s 5 godina su super, kakva sam ja kad sam kod stričeka i teta u bijelim kutama.
Tako ja bijah kod privatnog stomatologa, ne, ne hvalim se što sam bila kod privatnika, nego htjedoh napraviti paralelnu usporedbu s njima i sa stomatolozima iz doma zdravlja.
neusporedivo. ali stvarno neusporedivo.
Prvi pregled sam imala i trajao je čak 35 minuta, 35 minuta!!!! Svašta mi je stomatolog rekao, obavio mi je sve pretrage i poslao me na dodatne. da upozna stanje mojih zubića:)
Stomatolog mi bijaše jaaaaako nezadovoljan uratkom moje bivše ZUBARICE!!!! Baba jedna, tko zna što je ona radila po mojim lijepim zubićima . Eto to su vam ti dom zdravljaši. joooj.

TRAMVAJI:

Ne volim ih!!!!!!!!!!!!! A, ne, ne, ne, ne.....
Kad god mogu izbjegnem ih. Šetnja zdravija od njih. punih bakterija, prljavštine... bljak.
ne volim stare bake u 7.15 na glavnom kolodvoru s hrpom vrećica, njihovo guranje, svađanje ujutro. pa tko se može svađati ujutro?! ajme. kritiziranja mladeži: ˝JOOOOOJ, TA DANAŠNJA MLADEŽ, MI NISMO BILI TAKVI. NIŠTA NE CIJENE........ bla bla bla...˝
a ujutro bolje izgledaju nego ja. našminkane do ˝savršenstva˝(ruž im se preljeva po zubima, kao da su vampiri).
ne volim kad se ljudi guraju unutra. kad ne mogu sačekati da netko izađe. jooooooooooj, poludim.


ŠKOLA:

ah, što tu pametno reći? ništa, svi smo kao mrtva puhala, nikome se ništa ne da... ali stvarno nikome. svi šutimo. tako smo neizainteresirani, a profesori: hehehe... neka, se izluđuju... tako im i treba.

dragi moji, eto to bi bilo sve za danas. čitamo se, komentiram vas, napokon sam se vratila blogu.

od mene.